Nadolazak proljeća
Južne padine Papuka - Pliš i Mališčak, botanički su najzanimljivije područje Parka prirode. Lokalitet je omeđen potocima Veličanka i Stražemanka, a nalazi se na plitkim tlima i obiluje brojnim submediteranskim biljkama.
U strmim stranama, izloženim grebenima i glavicama, na nadmorskoj visini 350-600 m, na površinu izbijaju dolomitne stijene. Na tom području koje je stalno osunčano i bez značajnije vlažnosti prirodno rastu zrele šume hrasta medunca i crnog jasena uz pokoji grab, brekinju, pitomi kesten, bukvu i crni bor. Zbog velikog pada terena i gustog grmlja teren je mjestimično i neprohodan, a između šikara se javljaju oaze kamenjara. Osunčanost, plitko tlo i teška pristupačnost na najsušim terenima omogućili su uvjete za opstanak rijetke i zanimljive flore Parka prirode. Na Plišu i Mališčaku obitava najviše zaštićenih biljnih vrsta na Papuku.
 |
Kavkaski divokozjak
Doronicum orientale Hoffm.
(syn. D. caucasicum Bieb.)
Porodica - A s t e r a c e a e (=C o m p o s i t a e)
Kavkaski divokozjak zeljasta je trajnica s podzemnim podankom i razgranjenim podzemnim vriježama. Stabljika je visoka 20-60 cm, uspravna, pri dnu vunasto dlakava. Prizemni su listovi na dugim peteljkama, srcoliki i široko urezani, a rubovi lista kratko nazubljeni. Na povoljnim staništima vrlo su gusto raspoređeni na tlu. Na stabljici dolaze 1-2 ovalna i srcasta lista koja obuhvaćaju stabljiku. Listići cvjetnog ovoja su po obodu s trepljama i kraći su od jezičastih cvjetova. Na stabljici se većinom razvija samo jedna cvjetna glavica u promjeru 4-6 cm. Jezičasti cvjetovi na vrhu završavaju s 2-3 nejednaka zupca. Cvjetne glavice su žute boje. Svi biljni dijelovi su otrovni. Biljka se razmnožava plodovima (roške), ali mnogo više vegetativno, podzemnim vriježama.
Biljka raste u šumama brdskog i planinskog pojasa, često na stjenovitoj podlozi i među grmljem. Brojnost se smanjuje uslijed sječe šuma i šikara ili uslijed branja. Vrsta je zaštićena 10. lipnja 1958. god. temeljem Zakona o zaštiti prirode na svim prirodnim nalazištima.
 |
Crveni likovac
Daphne cneorum L.
Porodica - T h y m e l a e a c e a e
Crveni likovac je zimzeleni grmić visine 10 do 40 cm. Grančice su dosta duge, ravne ili malo savijene, tanke i glatke. Listovi su kopljasti, sjedeći i tamnozeleni. Na vrhovima grančica dolazi 5-10 cvjetova združenim u glavičaste cvatove. Cvjetovi su najčešće crvene, a rjeđe bijele boje i ugodnog mirisa. Plod je okruglasta boba u početku žutosmeđe, a kasnije crvenkastosmeđe boje.
Raste na suhim vapnenačkim staništima, kamenjarima i brdskim travnjacima. Vrsta je rijetka i ugrožena zbog branja dekorativnih cvjetova, a zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode od 16.travnja 1952. godine.
 |
Blijedožuti jaglac
Primula veris Huds.
Porodica - P r i m u l a c e a e
Rani jaglac je višegodišnja zeljasta biljka s kratkim korijenom. Listovi tvore prizemnu rozetu, oni su čvrsti, jajastog ili duguljasto jajastog oblika, postupno ili naglo prelaze u peteljku. Između lisne rozete izbija cvjetna stapka visoka i do 20 cm. Cvjetovi su veliki, pravilni, žute boje, na vrhu cvjetne stapke skupljeni u štitasti cvat.
Ova vrsta jaglaca raste na humusnom tlu, često među kamenjem, na sunčanim travnjacima i grmljem obraslim obroncima, te uz rubove šuma gorskih i pretplaninskih položaja. Kao i sve proljetnice, dosta se bere, pa je prorijeđen i treba ga zaštititi.
 |
Zečica
Phyteuma orbiculare L.
Porodica - C a m p a n u l a c e a e
Zečica je zeljasta trajnica visoka oko 10 do 50 cm, mesnatog i sočnog korijena. Stabljika je jednostavna, gola i nosi 1 ili više glavičastih cvatova. Listovi su goli, eliptični ili kopljasti, na rubovima najčešće nazubljeni. Donji i srednji listovi su na peteljkama, a gornji su sjedeći. Vjenčić je valjkasto cjevast, izdužen i srpasto savijen i rascijepan u 5 režnjeva tamnoljubičastomodre boje. Cvjetovi su skupljeni u glavičasti cvat od 15 do 30 cvjetova.
Biljka raste na kamenjarskim travnjacima i pretpla-ninskim rudinama, u pukotinama stijena od gorskih do pretplaninskih položaja.
 |
Jasenak
Dictamnus albus L.
Porodica - R u t a c e a e
To je višegodišnja biljka, valjkastog, razgranjenog i bijelog podanka iz kojega se može razviti više stabljika. Cijela biljka odiše po limunu ili cimetu zbog eteričnih ulja.
Stabljika je manje-više gusto dlakava, a u gornjem dijelu s crnim žlijezdama. Donji listovi na stabljici su sjedeći, a gornji imaju peteljke i neparno perasto su rasperani u 7 do 9 liski, odozgo tamnozeleni i kožasti. Cvjetovi su veliki, ružičasti i skupljeni u uspravni grozdasti cvat.
Jasenak najčešće raste u kserotermnim šumama i šikarama zajednica hrasta medunca (Quercus pubescens), na suhim rastresitim, blago do umjereno kiselim humusnim tlima. Najčešće dolazi na vapnenačkoj podlozi.
Primjedbe