Proljetnice

Jednostavno obožavam proljetnice. Jednostavno obožavam sve bilje, zelenilo, raslinje, mirise, prirodu u kompletu. Svijet danas ovakav kakav je ne može opstati. Naša majka, zemaljska kugla jednostavno ne može podnjeti sva zagajđenja i sve strahote koje ljudski um i ruka mogu stvoriti. Očuvanje prirode i njenog okoliša, ekološka svijest.... još su u povojima, barem mi se tako čini, koliko god se pojedinci trudili poboljšati ju, probuditi čovjeka, dozvati ga iz "snova zagađenja". Definitivno bi se svi mi, koji volimo, koji možemo i koji to istinski želimo, trebali vratiti prirodnom načinu življenja... Ah... te malene proljetnice :) uvijek iznova u meni probude ovakva razmišljanja. Tako nježne i krhke, a tako jake i čvrste kada proviruju ispod hladnog i ledenog snježnog pokrova. I kada bi me netko ovaj tren upitao, želim li ostatak života provesti pod svijetlama holiwudskog sjaja i glamura, ili u mirnom šumskom predjelu nekakvog seoceta, gdje sve odiše milinom prirode....

Znam... u trenu bi znala odgovor. To su te malene proljetnice o kojima maštam i sanjam cijelu zimu. Dok vani lepršaju pahulje, prhki snijeg i vijetar grizu usne i obraze, znam da će malene šarene princezice već za koji mjesec izviriti iz zemlje, poput malenih patuljaka i dobrih vila, donjeti sunce , sreču , veselje , toplinu..... Koja nam je prijeko potrebna jer je sve manje prave iskonske topline među ljudima, one topline u srcima, ljubavi, emotivnosti, druženja i života. Malene proljetnice svakoga dirnu u dušu, oraspolože, raznježe.... Nije ni čudo što je Valentinovo u veljači.... Što se ljudi sa prolječem osječaju probuđeno, dobro, sretno i zadovoljno, što poraste ljudska energija i entuzijazam.

Malene i preljepe proljetnice..... Obožavam ih :)