
Grad se smrznuo na hladnoći koja se uvlači u kosti. Pahulje poput leptira, nošena vjetrom, lepršaju... A srce.... kao sleđeni listić, ne navikao na uspavane ljepote leda.
Matildo, ime od biljke, kamena ili vina, od svega sto se radja i traje, rijeci u cijem rastu svice, u cijem ljetu planu svijetlo limunova. U tome imenu plove brodovi od drveta okruzeni rojem vatre morske modrine, i ova slova su voda neke rijeke sto utjece u moje zakreceno srce.
0 komentari:
Objavi komentar