Valentinovo

Kako je sve počelo

Priča o tome odakle počinje slavljenje Sv. Valentina ima nekoliko, a nama se najviše sviđa ova, možda ne u potpunosti istinita, ali svakako najromantičnija. U ranokršćanskom Rimu vladao je strogi car Klaudije I. koji je naredio vojnicima da se ne smiju ženiti jer se bojao da se neće dovoljno srčano boriti, nego će u mislima biti kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici, osim Valentina, odlučili su poštivati carevu odluku i obredi vjenčanja više se nisu vršili.

Kako je stari rimski svećenik Valentin vjerovao u ljubav i u sve njezine blagodati, oglušio se o carevu odluku i počeo potajno održavati ceremonije vjenčanja, darujući mladence pritom crvenim ružama iz svoga vrta, sve dok ga nisu ulovili i bacili u tamnicu 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalije) i tamo mu oduzeli život. Nedugo zatim narod ga je proglasio svecem pa kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalije i smrt svetog Valentina. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14-og, a ime su mu dali u spomen na ovog sveca.

Običaji za Dan sv. Valentina

Iako se u Hrvatskoj još ne može govoriti o tradiciji slavljenja Valentinova, u drugim zemljama to je stoljećima jedan od najvažnijih dana u godini.

Primjerice u Engleskoj, djeca su se na taj dan odijevala kao odrasli pa tako hodala od kuće do kuće i pjevala prigodne pjesmice (nešto poput maškara u našim krajevima).

U Walesu su se poklanjale izrezbarene ljubavne drvene žlice na kojima su najčešći motivi bila srdašca, ključevi i ključanice.

U srednjem vijeku iz posude su se izvlačila imena koja bi otkrivala "Valentina", a njegovo ime bi se nosilo na rukavu po tjedan dana.